Poseban dan na brodu MSC Poesia: velolučki ‘Cvitići’ krenuli na sedmodnevno krstarenje

Članovi velolučke Udruge roditelja djece s posebnim potrebama „Cvitić“ brodom MSC Poesia krenuli su na sedmodnevno krstarenje: isplovljavaju iz Dubrovnika prema Veneciji, Bariju, Katakolonu, Izmiru i Istanbulu. U luci su ih dočekali zaposlenici kompanije MSC Poesia, likovi iz bajki i Doremi Family, koji su obučeni u ružu vjetrova plesom zabavili djecu i njihove roditelje. Po ulasku na kruzer, uručeni su im i pokloni dobrodošlice. Kako bi im ovo iskustvo učinili nezaboravnim, zaposlenici su, a na čelu s glavnim vodoinstalaterom Darkom Orebom i upraviteljem stroja, Nevenom Krivićem, skupili 600 eura kako bi se uplatilo na račun Udruge, te su osigurali besplatne pakete koje će njezini članovi koristiti tijekom krstarenja.

-Sve nas se dojmio brod veličinom i sadržajem. Djeca su u svemu uživala. Darko Oreb, naš sumještanin i inače je pomagao udruzi kroz različite humanitarne izložbe. Došao je na tu ideju da nam se uz posjete, organizira i ovo putovanje. Prije mjesec i pol počeli smo s pripremama dokumenata. Veselimo se svemu, Veneciji i Istanbulu posebno– rekla je predsjednica udruge Jasna Žuvela.

Inače udruga je osnovana 5. listopada 2010. godine, a kasnije zahvaljujući donatorima i Općini Vela Luka, udruga je dobila prostore u kojima djeluje te su poboljšani uvjeti njihova rada.
-Organiziramo izlete, izložbe i različite radionice. Čini mi se da udruga doprinosi roditeljima i djeci. Tu nisu samo djeca, nego i odrasle osobe koje imaju svoje potrebe. Rado dolaze kod nas, a roditeljima posebno pomažemo u svim pravnim poteškoćama u kojima se nađu. Moram priznati, okolina je uvijek imala pozitivan stav i odnos prema nama, uvijek su nam pomagali. Također, roditelji su se isto dosta otvorili prema okolini. I sama sam roditelj djeteta koje ima Aspergerov sindrom. Završila je osnovnu školu po prilagođenom programu i dva razreda posebnog programa u srednjoj školi. Ona ne može samostalno raditi i da nije Udruge, bila bi osuđena na to da je sama kod kuće. Ovako, ide samostalno u udrugu i sudjeluje u aktivnostima, čita priče ostalima i slično. Ona je zapravo jako sretno dijete –rekla je Žuvela.

-Bilo mi je užasno teško, cijelo vrijeme sam sumnjala da nešto nije u redu. Kako sam i sama po struci psiholog i radim s djecom s poteškoćama, prije liječnika sam primijetila odstupanja koja su se s vremenom formirala i mogli smo dobiti dijagnozu. Nije se lako suočiti, ali s vremenom se naučimo živjeti s time. Što mi je cilj u životu? Da mi djeca budu sretna. Imam jedno zdravo dijete i oboje su na koncu sretni. – ispričala je Žuvela – Ta djeca su cijepljena protiv zla, vrlo su iskreni, neposredni, otvorenog su srca. Jedna djevojka se na ovakve stvari uvijek rasplače, dirnuta je. Jednom smo joj slavili rođendan i ona ga je cijelog proplakala od sreće – prisjetila se i dodala- odrasli se socijalizacijom gube, a oni ne: kad su tužni-tužni su, kad su sretni-sretni su. Ovakve udruge su mjesto gdje se mogu obratiti za savjet i dobiti podršku dok se nose s bilo kakvim poteškoćama. –poručila je roditeljima predsjednica Udruge Žuvela.

Posebno se u ime roditelja zahvalila glavnom vodoinstalateru na brodu, Darku Orebu i upravitelju stroja Nevenu Kriviću, koji su organizirali putovanje za njih.
-Radim ovakve akcije za djecu. Dva put sam ih već doveo na brod kao posjetitelje i obećao sam im da ću ih dovesti na sedmodnevno krstarenje. Okupio sam kolege koji isto rade na MSC-u, predložili smo plan, dogovorili suradnju s našom kompanijom te su nam dali i olakšice. Sad ne znam bi li plakao ili se smijao. – rekao je kroz suze – Ponosan sam. Ovo je za njih nešto novo, sedam dana će bit sa mnom i s ostalima na brodu.

Oreb je 2014. dobio nagradu ‘Ponos Hrvatske’, a s radom na dobrim djelima kaže -neće stati.
-Nastojim naučiti djecu da se dobro dobrim vraća. Naš Oliver Dragojević pjeva onu pjesmu ‘ja vjerujem u anđele’, tako se nadam da će i moja djeca ovakvim putem nastaviti. Drago mi je da vide što činim, pa da se i oni u neke stvari daju ozbiljnije, barem dijelom jer se djeca uče od malena- kazao je.
– Ploviti se mora, već 16 godina plovim uz MSC. Nije jednostavno raditi na brodu i biti odvojen od obitelji. Posebno kad su djeca u pitanju: odlaziš i ostavljaš ih male, a vratiš se i već su odrasli. Nije lako. Ipak, kolegama bih poručio da se daju u humane geste i pomognu onima kojima mogu pomoći, jer to svatko od nas može- zaključio je Oreb.

Razgovarali smo i s Nevenom Krivićem koji se s Darkom Orebom zauzeo za udrugu i radio na projektu kojim bi im omogućili ovo krstarenje.
-Njegov entuzijazam i oduševljenost me ponukala da se priključim. Pogodilo me i nastojali smo to iznijeti u više krugove posebno našem menadžmentu. Pokazao nam je kako jednom malom stvari koju je za njih učinio, ta djeca svojim osmijehom plate sve. Svi mi koji smo roditelji na ovakve stvari ne možemo ostati imuni. Naši nadređeni bili su pozitivno iznenađeni i oduševljeni idejom pa nije ni trebalo puno da to organiziramo. Sve probleme, pa i one tehničke naravi brzo smo riješili, i sve je vodilo ka pozitivnom ishodu – ispričao je Krivić i dodao- Malo sam i ja emotivan, roditelj sam,pa kad vidim djecu i njihove roditelje, posebno njih koji su cijelog života vezani za svoju djecu i ne mogu im priuštiti sve, teško mi je. Strojar sam, nisam veliki govornik, ali srce se napuni kad ih vidim. Nije mi lako. Ovo je sigurno najveće profesionalno postignuće u mojem životu. Prošao sam dosta brodova, a veličina kompanije se ne pokazuje veličinom broda. Veličina se ogleda u ovim stvarima. Ovo što je napravljeno za udrugu, ogromna je stvar, i za njih, ali i za nas. Posebno smo ponosni jer je to kompanija napravila za nas, za našu djecu – istaknuo je Krivić i dodao – Svi zaposlenici broda MSC Poesia su se priključili u organizaciji posebnih programa za udrugu Cvitić, a ideje su stizale sa svih strana. Trudili smo se dati barem neku sitnicu kako bi im ovo bilo posebno iskustvo. To su ipak djeca, a mi smo svi roditelji i čast nam je učiniti nešto što će im ostati u sjećanju. Potrudit ćemo se da to tako zaista bude-rekao je Krivić.